Iz tramvaja se
ini
Da tvoj neboder ve spava
Pitaa me da li u te
Otpratiti do stana
Nou je ka~ea opasno
Prolaziti hodnikom
Sve se rjee u pomo
Otvaraju vrata
Pri
aa mi o strahu
Da budea ~iva zakopana
U zlatnoj sredini
Izmeu katova
Gdje kroz tanke zidove
Cijelu no odjekuje
Smijeh napuaenih klinaca
I akripa liftova
Nervoznim prstima na radiju tra~ia stanicu
Glas koji e aapnuti da nisi jedina
Ali sve ato
ujea je hipnoza, uljuljkivanje
Kastrati u modi i buka strojeva
Zato ne pitaj me!!!
Kako smo to postali
Usamljeni u gomili
Pomozi mi vjerovati
Da ovdje nisam jedini